“Stigao je paket iz Amerike”, rekla je majka. Ja sam samo jednom probao žvakaću i to kad je Pavulinu stigao paket iz Amerike. Ali samo sam malo žvakao, a onda je Pavulin tražio da mu vratim žvakaću i onda je on žvakao, a meni više nije dao. On se pravio jako jako važan jer je imao žvakaće. Amerikanske. Rekao je baš tako “amerikanske” da meni bude još više žao što meni nije stigao paket iz Amerike i što ja nemam žvakaće. Kad je majka unijela paket u kuhinju, osjetio sam da miriše amerikanski. Kutija je bila vezana špagom, a kraj špaga bio je zalijpljen za kutiju velikim crvenim timbrom od crišpanja. Majka nije htjela prerezati špag nožem jer da je špag potreban u kući, a paket je bio dobro dobro vezan. Bio sam nestrpljiv, a i svi mi doma koji smo gledali kako majka odvezuje i nikako da odveže. Majka je rekla “Marcela. Ovo je od Marcele.” Ta riječ je tako amerikanska – Marcela. Kad će već odvezati tu Marcelu. I baš je grop sad morao biti. Nona je rekla: “A bit će cagod za dicu.” Majka je otvorila paket. Ja sam stavio glavu u paket i mirisao. Cijela je kuća zamirisala Marcelom. Majka je rakla “Ala, ala, sad je dosta! Da vidimo što nam je poslala teta Marcela.” A majka je rekla: “Eto kako nas se Marcela sjetila!” Iz paketa su počeli izlaziti koluri. Najprije crveni, pa žuti, pa crveni crveni, pa čelesti, pa lubičasti, pa kafeni, pa opet čelesti. Tako je rekla majka “čelesti”. I ja sam ga odmah zavolio. Kolur čelesti . On će biti moj. “Ne”, rekla je majka, “to je za sestru, to je haljina.” A meni je tako drag čelesti. Baš šteta. Iz čarobne kutije izlazili su koluri. I modri i zeleni i još jedan žuti. Ajme što volim žuti. Toliko kolura ima u Americi, a ovdje ništa. Samo sivi i bijeli. Pustili su me da prvi taknem šćinke. Krasne caklenke. Bilo ih je puno u jednom saketu. Veliki karabilo s maćama narančastim i modrim i žutim. To nije za sestru. Ženske se ne igraju caklenkama. Pa kad on lagano klizi, karabilo, pa kad se okreću njegove boje. Karabilo je najveća šćinka. On nije šćinka, on je karabilo. Tako volim tu riječ karabilo. A caklenke, nekoliko ih ima unutra kao propeler u bojama. Pa se vrti. Ima žutozelenih, ima crvenomodrih, narančastožutih. Te su mi caklenke najdraže. Zapravo, sve su mi najdraže, a neke su mi najnajdraže. Sad sam ja najvažniji. Imam caklenke. Pavulinu ću posuditi jednu. Neću igrati s njim na šćinke. On bi mi ih sve dobio. On najbolje gađa. On zapne palac za sredni prst kad gađa i onda cak pogodi caklenku. Ja tako ne znam, ja zapnem palac za kažiprst.  Evo i balun! Stvarno balun! Čudan je balun izašao iz paketa. Kafene boje, ali jajast. Nikada nisam vidio takav balun. Bio je balun, ali nije bio balun. Bio je duguljast, bio je jajast. A bio je pravi kao Nevenov. Bio je bujel-mantel. Bujel za napuhivanje obložen sašivenim komadima kože. Samo Nevenov je okrugao, a ovaj amerikanski nije. Baš šteta što nije. Mogao sam biti glavni. A ne mogu kad mi je balun jajast. I paket žvakaćih za mene i sestru. Odmah sam probao jednu. Bila je bolja od Pavulinove. Ova je slatka slatka. A Pavulinova nije. Bit ću glavni jer imam žvakaće. Majka mi je odmah obukla košulju sa zelenim kvadratićima. Rekli su mi da sam lijep u amerikanskoj košulji. Odmah sam se išao vidjeti u ogledalu koji je u sobi. Izgledao sam kao da sam u kaubojskom. Kaubojski su mi najdraži. Pavulin me vodio kad je bila noć u školsko dvorište pa smo virili kroz rupicu na vratima u dvoranu od kina. Bio je kaubojski. “Amerika je u bojama”, rekao je Pavulin. Ja sam vidio kroz rupicu na vratima kad bi me Pavulin pustio da i ja malo gledam. Ali više je gledao on. I sve je bilo u bojama. A onda je majka izvadila jedne cipele. “Baš šteta”, rekla je majka. “Baš šteta”, ponovila je, “a baš su za tvoju nogu” rekla je, ali su ženske. Nisam znao zašto su ženske, ali majka je rekla “ja ću ostrugati lak pa će biti muške”. Cipele su se sjajile, kao prave amerikanske i imale su ukras od nečeg sjajnog kao staklo, a nije bilo staklo. Odmah sam ih morao probati. Bile su malo velike, ali kad se stavi papira u špic od postola onda neće. Bit će taman za mene. Jer da ne mogu bos u Molu Bondu. Tamo živi tetka i ja joj nosim mlijeko u bocuniću. Svako jutro joj nosim mlijeko kad majka pomuze kozu. Majka kaže da moram imati cipele jer da idem u Molu Bondu. Što će ljudi reći jer to je Molo bonda. Tamo se mora imati cipele. Ona je odrezala one ukrase da se ne vidi da su ženske, “a lak ćemo brusnim papirom” rekla je.  Imale su i male take. “Nisu puno veliki taki”, rekla je majka, “neće se primijetiti”. Tako sam dobio cipele za u Molu bondu i košulju na male zelene kvadratiće. Iznenadio sam se kad sam Pavulinu pokazao balun iz Amerike. On ga je najprije pomirisao i rekao da je pravi i da ćemo igrati na male branke. Ja sam mislio da će mi se rugati da je balun jajast, ali nije. Rekao je: “Ovaj je još bolji jer je iz Amerike. Ovo je bujel-mantel”, rekao je. Ja sam sada glavni. U našu su ulicu došli i oni iz drugih ulica koji nikad ne dolaze u našu ulicu. Sada su došli radi baluna amerikanskog kakvog još nitko nije vidio. Igrali smo na male branke, bosi, mi iz naše ulice protiv onih iz drugih. Balun se je čudno kotrljao po zemlji u našoj ulici.  Htio sam igrati u cipelama da budem kao pravi, ali majka ih je spremila jer su to  cipele za u Molu bondu. I košulju na zelene kvadratiće mi je spremila za u Molu bondu.  Kad sam tetki odnio mlijeko u bocuniću, pogledala me je začuđeno i rekla: “Kakve to cipele imaš? A kakva ti je to košulja?” Ja sam rekao: “Amerikanska. Sad i mi imamo boje. Iz Amerike! Paket od teta Marcele! Ima puno puno kolura.” Tetka me je pogledala kao da sam rekao nešto ružno i ništa više nije rekla. Kad sam se vraćao kući, bio sam žalostan. Razmišljao sam o tome zašto se tetka nije veselila mojoj košulji u bojama koja je bila samo za u Molu bondu. Mama mi je rekla da tetka ne voli boje. Nosi samo crnu. Njoj je umro sin kad je bio sasvim mali. To mi je bio rođak. Od tada tetka ne voli boje. I škure drži poluzatvorene. Uvijek. Jer je u kući žalost. A ja sam se tako veselio mojoj košulji sa zelenim kvadratićima. Od tog dana više nisam nikada obukao tu košulju za u Molu bondu kad sam tetki u bocuniću nosio mlijeko. Samo sam cipele amerikanske nosio. Bile su crne. I ženske.