Kazivač: Stipe Marinković Vergo (zaselak Serenjok 1914. – 1990.)
Dobro luka – uvala na sjeveroistočnoj obali Visa (1).
tovor – magarac (1).
spiza – hrana (1).
pajiz – grad (1).
čagod – štogod (1).
napartil on tovara dor – naprtio na magarca drva (2).
butiga – prodavaonica (2).
viveri – živežne namirnice (2).
oputit se – uputiti se (2).
nose – natrag (2).
sila naroda – mnoštvo ljudi (3)
konoba – vinski podrum (4).
roba od lavura – radna odjeća (4).
judi gredu pri bogu – ljudi se pričešćuju (5).
nevojni čovik – jadan, bijedan čovjek (5).
destrut – neuredan (6).
ringera – niz ljudi (6).
ćerik – ministrant (6).
olkinul mu botun – otkinuo mu dugme (6).
istor ga onin tovajolon – obrisao ga onim ubrusom (6).
buta ga na gvanćeru – stavi ga na pliticu (6).
meju – među (6).
butol on gvanćeru – stavio on pliticu (6).
rastampat se – otopiti se (7).
hitit je vonka – baciti je van (7).
pogučat – progutati (7).
forcat se – učiniti što na silu (7)
tvord – tvrd (7).
zabeštimat – opsovati (8).
pogučat – progutati (8).
šamatorij – crkveno predvorje (8).
Pripovjedač postiže efekt komike narativnim postupkom presijecanja različitih semantičkih polja – sfere sakralnog i profanog: Semantičko polje euharistijskog čin susreta sa simboličkim tijelom Isusovim presijeca semantičko polje trivijalnog, profanog – obavljanje usputnog posla: „Obavil on posol i gre ća.“ Tim presijecanjem semantičkih polja sakralnog i profanog ili duhovnog i tjelesnog postiže efektnu poantu na kraju kada siromah, koji je umjesto hostije dobio od svećenika na jezik dugme, saznaje od drugog pričesnika da mu je svećenik dao „tilo Isusovo“, na što on reagira ironijskom konstatacijom da je njega (siromaha) dopala „kost“ Isusova, (tvrda, neraspadljiva „hostija“ od ministrantova dugmeta).