Kazivač: Stipe Marinković Vergo (zaselak Serenjok 1914. – 1990.)
bilo je bokun poja – bilo je nešto obrađene zemlje (1).
fažol – grah (1).
pajiz – grad (2).
pomedora – rajčica (2).
maštil – okrugla drvena posuda za pranje rublja (2).
grotac – limena posuda (od 20 – 30 l) za prnošenje vode (na glavi žene) (2).
šešula – grabilica za pražnjenje tekućine iz posude ili broda (2).
kantir – greda na kojoj leži bačva za vino (2).
nadil on na rožonj – nadjenuo na ražanj (sardele) (4).
čakod – štogod (4).
digod – negdje (4).
navar posteje – iznad kreveta (4).
buta – stavi (5).
konoba – podrum (5).
ruzinov – zarđao (5).
obo jelnu brokvu – o jedan čavao (6).
damijona – stakleni balon za vino (6).
burdil – skandal, metež, galama (6).
dotarkala – dotrčala (6).
koko – koliko (7).
toko – toliko (7).
Siromašni ljenčini, kojemu u kući nije preostalo ništa osim jednog raspela, jer je sve rasprodao, nije preostalo ništa kad je ožednio već da bogobojaznoj susjedi Koti ponudi da mu vinom kupi to raspelo kako bi došao do litre vina. U pogađanju pada cijena Isukarstu s pet litara na jedan litra vina.
U procjenjivanju vrijednosti raspela isključena je sakralna vrijednost predmeta, ali tako obesvećenom, desakraliziranom raspelu Kota povjerava ulogu čuvara kućnog dobra (vina).
Pogodba je sklopljena: Luka Koti dao Isukarsta da joj čuva vino, a ona njemu litra vina, onoliko koliko je ona procijenila da Isukarst vrijedi. Slijedi obrat u kojemu poniženi gubitnik likuje: Raspelo sa zida padne na damijonu (neopleteni stakleni balon za vino) i vino se prolije.
Ova facenda govori o preblemu odnosa dviju generacija u vremenu kada borba za opstanak starih prestaje biti prihvatljiva mladoj generaciji. Odgovor na izazov opstanka starih, utemeljen je na principu održivosti. Hedonizam kojemu se priklanjaju mladi nije utemeljen na ideji održivosti.
Autoritet božanstva Isukarst upliće se u sitne pojedinačne odnose razmjene između socijalnog gubitnika koji trguje relikvijom, da bi se napio vina poslije ručka, i njegove susjede koja željeznog Isukarsta stavlja na mjesto čuvara svoga vina. Mjerom kojom mjeri čuvara vina – Isukarsta, biva mjerena ona – njen interes za vlastitu dobrobit: Isukarst joj “sačuva” litru vina – vrijednost kojom je ona procijenila njega – Isukarsta.