VIŠKI COKAVSKI GOVORI KAO NACIONALNO NEMATERIJALNO KULTURNO DOBRO

U veljači 2014. ARS HALIEUTICA iz Komiže pokrenula je u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske proceduru proglašenja viških cokavskih govora nematerijalnim kulturnim dobrom. Dana 7. kolovoza 2017. Ministarstvo kulture proglasilo je „Cokavske govore otoka Visa“ kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Prema UNESCO-ovoj Konvenciji za zaštitu nematerijalne kulturne baštine izglasanoj na 32. Općoj skupštini UNESCO-a u listopadu 2003. u Parizu, nematerijalna kulturna baština prvi je put izjednačena s materijalnom baštinom. Nematerijalna kulturna baština, prema pariškoj Konvenciji (članak 2. stavak 2.) manifestira se u prvom redu kroz jezik (izričaje). Važnost jezika je, prema UNESCO-ovoj Konvenciji, upravo u tome što je on sredstvo prijenosa kojim se nematerijalna baština, dakle umijeća, prakse, znanja, kolektivna memorija, prenose s generaciju na generaciju.

Cakavski (cokvski) govori rasprostranjeni su danas od otoka Visa i Hvara do Istre, i to kao izdvojene jezične oaze: Vis, Komiža (na otoku Visu), grad Hvar, Supetar, Sutivan i Milna (na otoku Braču), Trogir, grad Rab, grad Pag, otok Krk (Vrbnik, Baška, Jurandvor), grad Cres i Beli (otok Cres), Veli Lošinj, Mali Lošinj, otoci Susak, Srakane, Ilovik i Ist, Labin i niz sela oko Labina u istočnoj Istri. Nekad su cakavski govorili i Senj, Šibenik i Omiš.

Komiški i viški govor autohtoni su govori otoka Visa. Čakavski idiom na području jugoistočnog dijela otoka Visa novija je pojava. Čakavski su govor donijeli doseljenici s kopna poslije turskog prodora prema obalama Jadrana. Izrazita jezična razlika između govora grada Visa i njemu gravitirajućih sela jugoistočne obale Visa očuvala se do danas.

U najstarijim pisanim dokumentima Visa i Komiže cakavštine nema jer ona postoji jedino u mediju usmene riječi. Prevladava stav da dijalekt nije primjeren mediju pisane riječi i stoga viških govora nema ni u jednom starom poznatom zapisu na viškim govorima.

Prvi zapisi na komiškom govoru pojavljuju se tek u drugoj polovici 20. stoljeća. Prvi objavljeni zapis na komiškom govoru jest rukovet od deset pjesama Joška Božanića Perušćebesid objavljena u Čakavskoj riči 1975. godine (Čakavska rič br. 2., 1975.). Drugi objavljeni tekst u kojemu se pojavljuje komiški govor jest Rječnik komiškoga govora Pavla Mardešića Centina (Dijalektološki zbornik JAZU 1977., knj. IV). a prva knjiga na komiškom govoru jest zbirka pjesama Joška Božanića Perušće besid (HGZ, Zagreb) 1981.

Najstariji neobjavljeni zapis viškoga govora jesu romani Jure Rokija Fortunata Biloroza iz Smidereva, Materin sekret tenjegovepripovijetkeSmartno omraza, Inkojita i Nono frotar. To su rukopisi koji do danas nisu objavljeni. Ta djela nastaju u Los Angelesu budući da je autor u svojoj mladosti emigrirao u Ameriku i svoj život proživio u Americi. Jezik tih djela je viški govor kraja 19. stoljeća. Najveći dio leksika ovog rukopisnog djela ušo je u rječnikLibar viskiga jazika Andra Rokija Fortunata (Toronto, 1997.).

 

SKULA VISKIGA I KOMISKIGA JAZIKA

U povodu proglašenja kulturnog dobra nematerijalne baštine od strane Ministarstva kulture, nositelj kulturnog dobra UdrugaArs halieutica iz Komiže pokreće Skulu viskig i komiskeg jazika za djecu i mlade. Smatrajaući da je najvažniji i najdjelotvorniji način očuvanja kulturnog dobra prijenos znanja i govorne prakse na mlade generacije.Ars halieutica fokusirat će svoj program rada na uključivanje i motiviranje mladih koji bi trebali u zavičajnom jeziku prepoznati kulturnu vrijednost koja je njihova baština i najvažniji element identiteta.

Zavičajni jezik bio je dugo vremena smatran znakom inferiornosti i razlog za podsmjeh šire okoline. Skula viśkiga i komiśkegajazika trebala bi pridonijeti oživljavanju potisnutog zavičajnog govora, oživljavanju njegova bogatog vokabulara i probuditi svijest o njegovoj kulturnoj vrijednosti te odgovornost za njegovo održavanje. U tom procesu iznimno je važno pojavljivanje otočkih govora u mediju pisane riječi jer na taj način jezik ostavlja neizbrisiv trag i onda kada potpuno nestane iz govorne prakse.

Za potrebe Škole Ars halieutica  pokreće interaktivni webportal na kojemu će biti objvljena Čitanka za osnovnu i za srednju školu. Čitanka sadrži izvorne tekstove na dva osnovna idioma otoka Visa (viškom i komiškom).

 

 

IZ RJEŠENJA MINISTARSTVA KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE O ZAŠTITI „VIŠKIH COKAVSKIH GOVORA“ KAO NEMATERIJALNOG KULTURNOG DOBRA

 

REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO KULTURE
UPRAVA ZA ZAŠTITU KULTURNE BAŠTINE
Klasa: UP/I-612-08/17-06/0118
Urbroj: 532-04-01-03-02/2-17-1
Zagreb, 7. kolovoza 2017.

Ministarstvo kulture na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o zaštiti iočuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine«, broj 69/99, 151/03, 157/03,Ispravak 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 157/13, 152/14, 44/17) i članka 20. stav-ka 1. i 2. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnihdobara Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 89/11 i 130/13), donosi

R J E Š E N J E

1.
Utvrđuje se da Cokavski govori otoka Visai maju svojstvo nematerijal-noga kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineje 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

2.
Za kulturno dobro iz točke 1. ovoga Rješenja utvrđuje se sljedeći sustav mjera zaštite:

  • osigurati dostupnost dobra javnosti;
  • poticati prenošenje i njegovanje kulturnog dobra u izvornoj sredini;
  • poticati sudjelovanje pojedinaca, grupa i zajednice koje baštine do-bro u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju dobra;
  • popularizirati i promovirati kulturno dobro održavanjem stručnih skupova, putem elektroničkih medija, audio i video zapisa i na drugi način;
  • osigurati održivost dobra kroz edukaciju, identificiranje, dokumen-tiranje, znanstveno istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti, mogućnost prenošenja tradicije nasljednicima putem formalnog i neformalnog obrazovanja, te revitalizaciju napuštenih segmenata dobra;
  • educirati stručni kadar za prenošenje znanja i vještinaputem seminara, radionica, formalnog i neformalnog obrazovanja;
  • nastaviti s istraživanjem dobra, primjerenim dokumentiranjem u svim vidovima i načinima suvremenog bilježenja te stručnim i znanstvenim vrednovanjem;
  • promicati funkciju i značaj dobra u društvu, te uključiti zaštitu dobra u planirane razvojne programe;
  • popularizirati i promovirati nematerijalno kulturno dobro te time nastojati ojačati svijest da su cokavski govori otoka Visa jedinstveno blago koje na lokalnoj i nacionalnoj razini osigurava kulturnu raznolikost te provoditi mjere zaštite kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije kulturnog dobra;
  • nositelj dobra dužan je provoditi mjere zaštite radi njegova očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicionalne matrice i pojavnosti.

3.
Nositelji su sve pravne i fizičke osobe evidentirane na Popisu nositelja koji je sastavni dio ovoga Rješenja. O svim promjenama nositelja nadležno tijelo je dužno obavijestiti Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, koje će sukladno izmjenama revidirati Popis nositelja.

4.
Na navedeno nematerijalno kulturno dobro iz točke 1. izreke ovoga Rješenja primjenjuje se Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svi propisi koji se odnose na kulturna dobra.

5.
Predmetno kulturno dobro upisat će se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z – 6990, a upis će se objaviti u »Narodnim novinama«.

6.
Žalba ne odgađa izvršenje ovoga Rješenja.

 

Povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture na sjednici održanoj 20. veljače 2017. godine ocijenilo je da Cokavski govori otoka Visa imaju svojstvo nematerijalnoga kutlurnog dobra kako to definira Zakon o zaštiti i očuvanju kulturne baštine u članku 9. stavku 1. alineji 1.

Na osnovi predočene dokumentacije i iznesenih činjenica, a prema preporuci Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu, Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra na sjednici održanoj 4. srpnja 2017. godine utvrdilo je da Cokavski govori otoka Visa imaju svojstvo kulturnoga dobra.

P o p i s  n o s i t e l j a

za nematerijalno kulturno dobro: Cokavski govori otoka Visa

Nositelji dobra dužni su provoditi mjere zaštite radi njezina očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti. O svim promjenama nositelja nadležno tijelo je dužno obavijestiti Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra, koje će sukladno izmjenama revidirati Popis nositelja.

  1. Kulturna ustanova Ars halieutica, Gurnji put 27, 21 485 Komiža
  2. Udruga za maritimnu baštinu Ars halieutica, Gurnji put 27, 21 485 Ko-miža
  3. Prof. emerit. Joško Božanić, Gurnji put 27, 21 485 Komiža
  4. Osnovna škola Vis, Viškog boja 10, 21 480 Vis
  5. Osnovna škola Komiža, Školska ulica 11, 21 485 Komiža
  6. Dječji vrtić Vis, Viškog boja 11, 21 480 Vis
  7. Dječji vrtić Komiža, Gurnji put 14, 21 485 Komiža
  8. Srednja škola »Antun Matijašević Karamaneo«, Viškog boja 10, 21 480 Vis