SCENSKA IGRA U SEDAM SLIKA
SLIKA PRVA
STRAŠNI LJUD
Pojavljuje se Strašan Ljud u barci. Vesla polako preko scene s desne na lijevu stranu. Barka (na kotačim) polako klizi. Povremeno se zaustavlja. Strašan Ljud diže s dna mora tunju u brod. Ljut je jer je i ova bez ulova. Mota, psujući, najlonsku nit na motovilo.
En ti vega, enti nega, enti tega, enti svega! Ma ni konjca niti pirka, niti fige, niti sorga. Rekal son jo „merda jeska – merda peska“. A kurent je iz Tarmuntone, Misec mlodi na istoku. Sal je riba ol stajuni. Ma di su ti pici, ma di su ti frotri, ma di su ti sorgi.
Diže drugu tunju. Provjerava ima li koja riba na njoj, ali čini mu se da nema ništa. Ljutit mota najlon na kalem tunje.
En ti vega, enti nega, enti tega, enti svega! Ma di je ta riba? Ma di su te solpe? Ma di je ti pagar, da je meni bilo znat? Merda jeska, merda peska! Ca je rekal bil pokojan. Vajo meni butat corva, e corva. Ala da, ala da. Privarit ćemo mi jelneg. Pagara ćemo privarit. Ma kal bude marklo nuć na udicu un će duć. En ti vega, enti nega, enti tega, enti svega!
Barka izlazi n lijevoj strani scene. Čuju se i dalje psovke Strašnog Ljuda.
En ti vega, enti nega, enti tega, enti svega!
SLIKA DRUGA
ZBOR RIBA
Izlaze na scenu ribe sitne (pjevaju na dnu mora, a Kanjac i Kanjuša plešu):
Živjeli su na dnu mora
Blizu jednog morskog žala
Kanjac njemu bilo ime
Kanjuša se ona zvala.
Od ljubavi živjeli su
Kanjuša i žuti Kanjac
Zaludu je ribar njima
Bacao svoj slasni mamac.
PRIPOVJEDAČ:
Ribe sitne izlaze sa scene a ostaju Kanjac i Kanjuša. Kanjac doručkuje, a Kaynjuša mu donosi kavu.
Kad je jednog jutra sunce
Probudilo žutog Kanjca
Kroz zastor od žute trave
Umio se vodom slanom
I popio gutljaj kave
Slani gutljaj kave slane
Koju pije svakog jutra
I mazao na kruh slani
Malo žutog morskog putra.
Baš kad prvi zalogaj je
Kanjac žuti progutao
Kroz zastor od morske trave
Na stol jedan crv mu pao.
KANJAC:
Joj što dobar ovaj masni
Što je krasni, što je krasni
Joj što mrda, joj što vrda
Bolji nego školjka tvrda
Bolji je od morskog putra
Što ga jedem svakog jutra.
Ej Kanjušoooo!
Ej Kanjušoooo!
Ej Kanjušoooo! Budi brza
Da ga netko ne ukrade
Gledaj, gledaj što se trza
Pao nam je iz nebesa
Ravno na stol komad mesa!
KANJUŠA:
Joj što masni, joj što krasni!
KANJAC:
Joj što meki, joj što tusti!
KANJUŠA:
Daj i mene malo pusti
Da ga taknem, da ga žvaknem
Spremit ću ga na buzaru
Malo ulja, malo mulja
Malo papra, zrno soli
Da ti vidiš, dragi Kanjo,
Kako tebe Kanjka voli!
KANJAC:
Joj ljubavi moja slana
Najljepša si riba morska
Najbolja je tvoja hrana!
KANJUŠA:
Kapulu ću nasjeckati
Caka, caka, caka, caka
I češnjaka dvije kriške
Radi juhe dva-tri raka
Za salatu alge friške.
Kapulu ću caka, caka
Caka, caka, caka, caka
Već mi od nje oči suze.
KANJAC:
A ja vatru zapalit ću
Žarnjacima od meduze.
ZBOR:
Dok zbor pjeva Kanjac i Kanjka plešu, a iza njih njiše se, na udicu nataknut, crv.
Živjeli su na dnu mora
Blizu jednog morskog žala
Kanjac njemu bilo ime
Kanjuša se ona zvala.
Zaljubili se oni tako
Jednog toplog morskog ljeta
Kao oni ljubavnici
Romeo i Julijeta.
Ribar ih je lovit htio
Al zalud je mreže pleo
Iz nje vazda bježali mu
Julijeta i Romeo.
U tom trenutku iza njihovih leđa dojuri veliki pagar i zgrabi crva. Ulovljeni pagar trza se na udici, ali ribar je jači i izvuče ga u barku.
KANJAC:
Koja sreća što smo živi!
Ajme što sam bio lud
Jadan Pagar, baš ga žalim
Smazat će ga onaj Ljud.
KANJUŠA I KANJAC:
Strašan Ljud, Strašan Ljud
Što po moru barkom plovi
Strašan Ljud, Strašan Ljud
Što susjede naše lovi.
Strašan Ljud, Strašan Ljud
Sudit će mu strašan sud
Strašan sud, strašan sud.
SLIKA TREĆA
PRIPOVJEDAČ:
Kad je drugog jutra sunce
Probudilo žutog kanjca
Kroz zastor od žute trave
Umio se vodom slanom
I popio gutljaj kave
Slani gutljaj kave slane
Koju pije svakog jutra
I mazao na kruh slani
Malo žutog morskog putra.
Baš kad drugi zalogaj je
Kanjac žuti progutao
Na vrata od morskog cvijeća
Netko mu je pokucao.
Odložio Kanjac kavu
Kruh i putar i nož oštar
I vrata je otvorio
A pred njim je bio poštar.
POŠTAR:
Dobro jutro, gospon Kanjo!
KANJAC:
Dobro jutro, dobro jutro!
Vidjeli se dugo nismo.
POŠTAR:
Donio sam izdaleka
Za vas jedno važno pismo!
PRIPOVJEDAČ:
Žuti Kanjac na nos stavi
Očale od morskog stakla
Perajama i ne trepnu
Nijedna se nije makla
Dok čit’o je vijesti hitne
Na listu od alge žute.
KANJAC (čita):
Poziva se ribe sitne
Kanjca, Kneza, Pirka, Fratra,
Špara, Šarga, Slinku Vinku
Figu, Trilju i Lumbraka
Cijeli malen riblji tabor
Poziva se stranka svaka
Na državni Riblji sabor.
Poštovani gospon Kanjac
Iz podmorja Punte Tanke
Izabrani Vi ste jučer
Zastupnikom naše stranke.
Ej Kanjušooo! Čuješ ovo?
Slušaj ovo važno slovo!
KANJUŠA:
Što je novo, što je novo?
KANJAC:
U Sabor ti muža zovu.
RIBE SITNE (prisluškuju):
Oho hoooo!
KANJAC:
Riječ poslušaj sada ovu:
RIBE SITNE (prisluškuju)
Aha haaa!
KANJAC:
U privitku šaljemo Vam
Sve stavove naše bitne
Da branite interese
Naše stranke, ribe sitne!
RIBE SITNE (prisluškuju):
Uhu huuu!
KANJUŠA:
Ribe sitne, ribe sitne!
Bome, moj je mužić fora
Kad ga šalju preko mora
Kad mu daju takvu čast
Baš mi godi biti vlast.
RIBE SITNE (prisluškuju):
Ihi hiiiii!
PRIPOVJEDAČ:
Kanjuša je odmah Kanjca
Spremila za dalek put
Dala mu je hlače žute
Žutu tašnu, žutu mašnu
Žuti šešir, kaput žut.
Žurno bilo ovom žutom
Zastupniku je saborskom
Pa je hitno na put poš’o
Brzom prugom Strujom Morskom.
RIBE SITNE
Oho ho, aha ha, ehe he, ihi hi
PRIPOVJEDAČ
Trideset i prvog mrijestnja
S kolodvora Punte Tanke
A s perona kod Malog Mula
Partio je žuti Kanjac
U dvanaest nula nula.
RIBE SITNE(uhvate se jedna za drugu u nizu a među njima je i žuti Kanjac; oni su vlak koji juri prema Palagruži):
Uhu hu, uhu hu. Uhu uhu, uhu hu.
PRIPOVJEDAČ:
Klasom prvom Express-Kurenta
Krenuo na Sabor riblji
Ka otoku Palagruža
Baš na Pupak od pulenta
U dvoranu Vela buža
A od ribljeg Parlamenta.
RIBE SITNE(pridruži im se i Kanjac):
Uhu hu, uhu hu. Uhu uhu, uhu hu.
Uhu hu, uhu hu. Uhu uhu, uhu hu.
Uhu hu, uhu hu. Uhu uhu, uhu hu.
Aha ha, aha ha. Aha, aha, aha ha.
SLIKA ČETVRTA
PRIPOVJEDAČ:
Svi su sjeli kako slijedi
Desno mrki, do njih žuti
I crveni sasvim slijeva
A pozadi iza sviju
Slinka Vinka glasno zijeva.
Neki tihi, neki bučni
Neki plahi, neki žučni
Neki glade, drugi mažu
Jedni viču drugi lažu.
LUMBRAK:
Ja sam protiv!
FIGA:
Ja sam za!
PIRAK:
Ja sam za protiv!
KNEZ:
Ja sam za za.
FIGA:
Ja sam za ne za.
TRILJA:
Za ne za za.
LUMBRAK:
Ne za ne za.
FIGA:
Nego za.
PIRAK:
Za za.
KNEZ:
Za ne.
TRILJA:
Ne za ne.
LUMBRAK:
Nego za za.
SLINKA VINKA(govori zijevajući pa zaspi):
Ja sam zaaaaa zaaaaa….
PIRAK:
Jao!
Ubola me je škarpina
Ona kvačka! Ona kvočka!
PRIPOVJEDAČ:
Još prva je bila točka
Kad Pirak od bola vrisnu
Ubola ga morska kvočka
Bodljom oštrom baš u živac
Svi su odmah digli dreku.
SVI (osim Kanjca, s prstom uperenim u Pirka):
On je krivac, on je krivac!
KANJAC (lupa čekićem po stolu, stišava ih i uzima riječ):
E, ne može više ‘vako
E, ne može ‘vako više
Svak na svoju stranu vuče
Svatko radi to što želi
Poslušajte sabornici
Što riblja nam mudrost veli
Ribe krupne, ribe sitne,
Ribe spore, ribe hitre
Zbog nesloge naše vele
Svi ćemo mi jednog dana
Završiti na gradele!
SVI (zaprepašteno):
Na gradele, na gradele!
Kanjčev govor prekine mreža koja je u taj tren opasala Riblji sabor i povukla sve ribe sa scene. Kroz jedno oko iskoprcao se Kanjac i ostao sam na sceni.
SLIKA PETA
ZBOR:
Živjeli su na dnu mora
Blizu jednog morskog žala
Kanjac njemu bilo ime
Kanjuša se ona zvala.
Zaljubili se oni tako
Jednog toplog morskog ljeta
Kao oni ljubavnici
Romeo i Julijeta.
Ribar ih je lovit htio
Al zalud je mreže pleo
Iz nje vazda bježali mu
Julijeta i Romeo.
PRIPOVJEDAČ:
Kad je trećeg jutra sunce
Probudilo žutog kanjca
Kroz zastor od žute trave
Umio se vodom slanom
I popio gutljaj kave
Slani gutljaj kave slane
Koju pije svakog jutra
I mazao na kruh slani
Malo žutog morskog putra.
Kanjuša mu sve pripremi
Skuha kavu pa u tavu
Stavi koje morsko jaje
A i vrhnje slasno tu je
Što ga morska koza daje
Malo kruha, malo meda
I modroga mlijeka boca.
Ali što se zgodi tada
S neba padne prazna Coca
KANJUŠA:
Što je nova, što je nova?
KANJAC:
Ne znam pravo što je ova
Pojele su ribe slova
Ovdje samo piše Coca.
KANJUŠA:
U ime oca!
KANJAC:
Coca!
KANJUŠA:
Cooooocaaaa!
KANJAC:
Možda to je neka boca
Od plastike neki sud
Iz kog pije onaj Ljud
Onaj Ljud, onaj Ljud.
KANJAC I KANJUŠA:
Strašan Ljud, Strašan Ljud
Što polovi ribu svud
Ribu svud, ribu svud
Sudit će mu strašan sud
Strašan sud, strašan sud!
Polovio našu djecu,
Naše majke, naše oce
Sad nek svojom mrežom lovi
Prazne boce, svoje coce
Svoje coce, svoje coce.
Tog je trena pala mreža na Kanjca i Kanjušu. Mreža ih povlači, ali oni se provuku kroz oka i izađu, a u mreži ostane prazna boca Coca-Cole. Mreža se podiže prema površini mora s praznom bocom.
SLIKA ŠESTA
Svira glazba pjesmu dubina, a Kanjac i Kanjuša plešu između morskog cvijeća dok se nad njihovom glavom njiše mreža s ulovljenom praznom bocom Coca-Cole.
PRIPOVJEDAČ:
Žive sada na dnu mora
Kanj i Kanjka posve sami
Zaludu se mreža vuče
Zaludu se mreža steže
Njih ulovit nikad neće
Od ljubavi što ih veže
Cvjeta sada morsko cvijeće.
ZBOR:
Žive sada na dnu mora
Blizu jednog morskog žala
Kanjac njemu bilo ime
Kanjuša se ona zvala.
Zaljubili se oni tako
Jednog toplog morskog ljeta
Kao oni ljubavnici
Romeo i Julijeta.
Ribar ih je lovit htio
Al’ zalud je mreže pleo
Iz nje vazda bježali mu
Julijeta i Romeo.
SLIKA SEDMA
PRIPOVJEDAČ:
Kad je nekog jutra sunce
Probudilo žutog kanjca
Kroz zastor od žute trave
Umio se vodom slanom
I popio gutljaj kave
Slani gutljaj kave slane
Koju pije svakog jutra
I mazao na kruh slani
Malo žutog morskog putra.
Baš kad drugi zalogaj je
Kanjac žuti progutao
Na vrata od morskog cvijeća
Netko mu je pokucao.
Odložio Kanjac kavu
Kruh i putar i nož oštar
I vrata je otvorio
A pred njim je bio poštar.
POŠTAR:
Dobro jutro, gospon Kanjo!
KANJAC:
Dobro jutro, dobro jutro!
Vidjeli se dugo nismo.
POŠTAR:
Donio sam izdaleka
Za vas jedno važno pismo!
PRIPOVJEDAČ:
Žuti Kanjac na nos stavi
Očale od morskog stakla
Perajama i ne trepnu
Nijedna se nije makla
Dok čit’o je vijesti hitne
Na listu od alge žute.
KANJAC (čita):
Poziva se ribe sitne
Kanjca, Kneza, Pirka, Fratra,
Špara, Šarga, Slinku Vinku
Figu, Trilju i Lumbraka
Cijeli malen riblji tabor
Poziva se riba svaka
Na UNESCO-v Riblji sabor.
Poštovani gospon Kanjac
Iz podmorja Punte Tanke
Izabrani Vi ste jučer
Zastupnikom riblje stranke.
KANJAC (doziva Kanjušu)
Ej Kanjušooo! Čuješ ovo?
Slušaj ovo važno slovo!
KANJUŠA:
Što je novo, što je novo?
KANJAC:
U UNESCO ti muža zovu
Istina je, nije varka
Slušaj sada riječ ovu
O ljubavi moja žarka
Dobili smo etiketu
UNESCO-va geoparka.
KANJUŠA
To je varka, to je varka
Nemoguća to je stvar
O ljubavi moja žarka
Da istina to je bar
KANJAC
Istina je ja ti velim
To nam javlja ovo pismo
Miran život svima želim
Ugroženi više nismo
SITNE RIBE (plešu na dnu mora)
Uhu hu, ihi hi, aha, aha ahaha aha ha
Uhu hu, ihi hi, aha, aha ahaha aha ha
Uhu hu, ihi hi, aha, aha ahaha aha ha
Uhu hu, ihi hi, aha, aha ahaha aha ha
ZBOR RIBA pjeva dok Kanjac i Kanjuša plešu
Žive sada na dnu mora
Blizu jednog morskog žala
Kanjac njemu bilo ime
Kanjuša se ona zvala.
Zaljubili se oni tako
Jednog toplog morskog ljeta
Kao oni ljubavnici
Romeo i Julijeta.
Ribar ih je lovit htio
Al’ zalud je mreže pleo
Iz nje vazda bježali mu
Julijeta i Romeo.
Ljud plovi barkom veslajući ali ne lovi ribu već dalekozorom promatra pučinu.
ZBOR RIBA
Onaj Ljud sad morem plovi
Njegova je ono barka
Ali ribu on ne lovi
Čuvar sad je Geoparka
Geoparka, geoparka
Geoparka, geoparka
Geoparka, geoparka
KANJUŠA (govori KANJCU)
Pobjegli smo mi iz mreže
Ulovit nas nikad neće
Od ljubavi što nas veže
Cvjeta sada morsko cvijeće
ZBOR RIBA (pjeva na dnu mora)
I na Brusniku
U Mondanovi
Na Palagruži
U Veloj buži
I u Trešjovcu
I u Rukovcu
I u Stinivi
U Sarbunori
U Svitnji Veloj
Na Kavalini
I u Smokovi
I u Smokovi
Za život novi
Za život novi
KANJAC i KANJUŠA (u jedan glas)
Život dalje teći mora
Sretno plovi naša barka
SVI (ribe i Ljud)
Mi smo djeca ovog mora
UNESCOV-a Geoparka!
UNESCO-va geoparka
Geoparka, geoparka!
ZBOR RIBA (pjeva na dnu mora)
I na Brusniku
U Mondanovi
Na Palagruži
U Veloj buži
I u Trešjovcu
I u Rukovcu
I u Stinivi
U Sarbunori
U Svitnji Veloj
Na Kavalini
I u Smokovi
I u Smokovi
Za život novi
Za život novi