- E, sal da von rečen ol barba Rokota Roketina. Bilo je pet braće, otac i mati i nikoliko sestor, ni važno, i imali su dvo pora postolih. I ta dvo pora postolih dopadola su onemu koji će poć na misu ili ako ide u pajiz.
- I sal ovi stariji, Dome mu je bilo ime, malo je hodil, ne malo nego nikako ni hodil i postole ni mogal nikal obuć. Ni mu bilo drogo ni poć ovako po pajizu, ali za jubov ol postolih jedon don odlučil da će poć učinit spizu na Luku da bi mogal obuć postole.
- Užjahol se on na mula, doma su mu doli ča će kupit i, kal je došal navar pajiza, vezol mula pod rogoč i sal, da ne bi dangubil, u Katice Mustafićove ostavil rominu za petrolje. Govori:- Nalij mi ti rominu, jo gren ća napri pok ću se jo vrotit vazest rominu.- Išal u Jakova Domicina, ostavil saket za muku. Govori:
– Napuni mi saket muke pok ću se jo vrotit.
- I on gre daje za poslon. Dojde na Klapavicu, a vapor pod rivu. Gledo on – svaj se karco u vapor, ukarca se i on. „Nikor iz vapora“, govori, «a ni jo. Kad najedonput», govori, «vidin jo – Prilovo k non, a mi k njin!» I kal je vapor pasol Prilovo onda je on zavikal:- Romina mi je u Katice Mustafićove, saket za muku u Jakova Domicina, mul mi je pod rogoče, kuća u Dračovu poje – ferma vapor, kapetane!
- I mislite da ga ni fermol?!
Kazivač: Stipe Marinković Vergo (zaselak Serenjok 1914. – 1990.)
pajiz – grad(1)
za jubov ol postolih – da bi (prvi put u životu) isprobao cipele (2).
učinit spizu – kupiti hranu (2).
užjahot se – zajašiti (3)
došal navar pajiza – došao iznad grada (3).
rogoč – rogač (3).
sal – sad (3).
romina – posuda za petrolej (3).
saket za muku – vrećica za brašno (15 – 20 kg.) (3).
Klapavica – trg na rivi u Visu (4).
svaj se karco u vapor – svak se krca u brod (4).
Prilovo k non, a mi k njin – iz perspektive doživljaja broda kao statičnog objekta poluotok (Prilovo) se kreće prema brodu (4).
ferma vapor! – zaustavi parobrod (4).
Dječak odlazi u grad (pajiz) ne da bi otkrio nepoznat svijet, već da bi otkrio nepoznato iskustvo obuvenih nogu – cipele. Ne oblači cipele da bi otišao u grad, već ide u grad da bi otkrio cipele.
Dijete kreće u grad radi kupnje kućnih potrepština – u nepoznati svijet s naputkom kako će izbjeći porugu grada zbog vlastita nesnalaženja u nepoznatom svijetu: treba oponašati ono što rade upućeni – oni koji žive u gradu (paizu).
Dječak, mada živi na otoku, ima prvi susret s brodom (vapor). Radoznalost da upozna cipele omogućila je seoskom dječaku da stekne prvo iskustvo broda. On ulazi u brod jer svi drugi – građani – ulaze. Ne izlazi iż broda jer nitko od građana ne izlazi, a njihovo ponašanje uzor je njegovu. Ali kada je dječak, gledajući kroz brodski prozor, shvatio da se ne miče kopno, poluotok Prirovo u viškoj luci, kako mu se učinilo, nego da se miče građevina u koju je ušao (brod), u tom trenutku on spoznaje varku svoje percepcije prostornih odnosa – on spoznaje brod! Spoznaje da brod nije dio kopna nego građevina koja se kreće, koja ga udaljava od kopna. Njegov vapaj „Ferma vapor kapetane!” ipak ga vraća čvrstom tlu otoka. On se vraća svom otoku i svom mikro svijetu, ali promijenjen za iskustvo hodanja
U cipelama kojima je nepovratno prekoračio granice svog malog svijeta, mnogo manjeg od malog otoka na. On je tog jutra, u želji da otkrije iskustvo cipela, otkrio grad (paiz), otkrio brod, otkrio otok i, paradoksalno, otkrio svoj vlastiti mali svijet koji iz njega samoga nije mogao vidjeti ni spoznati.