Josko Bozanic

SNJEŽNA KRALJICA

Svi mjeseci modri su mi
i od mora i od neba
pa se pitam
je l’ i drugdje
isto tako modro sve.

Ja to ne znam
pa to gledam
na te-ve.

Dođe tako prvo siječanj
na ekranu bijelo sve
snijeg se bijeli
siječanj cijeli
ja to gledam na te-ve.

Ma da mi je snijega malo
da od njega pravim grude
da od snijega snješka pravim
da od mrkve nos mu stavim
da mi stvarno mrzlo bude
da kraljicu vidim snježnu
koja slazi sa nebesa
kad su noći najdulje
da osjetim blagost nježnu
barem jedne pahulje.

A kraljica snježna kad je
u haljini bijeloj prošla
i uvalom mojom morskom
bijelu krunu od kristala
ni tada mi nije dala
već visokom brijegu gorskom.

Baš zavidim betlehemskim
pastirima gipsanim
pod božićni bor kad tata
prospe pune šake snijega
pa zabijeli Betlehem.

Ali to je samo vata
od te vate smijeh me hvata
pa ja kažem: zašto tata
ne kupiš mi pravi snijeg?
Jedno kilo ili dva
da ga liznem
da ga griznem
što je snijeg da i ja znam.

S prozora ja gledam more
modro more
nebo modro
a u modrom bijelog ima
kad se more s krajem svađa
kad uz vjetar plovi lađa
a pahulje bijele s neba
u mom vrtu padaju

kad naranče cvjetaju.